Količina subjektivnog blagostanja čovjeka ovisi o mnogim različitim čimbenicima, a društveni utjecaji potvrđuju da dobivate snažan odgovor. Ideja inspirativnog hedonizma je načelo da je jedno zadovoljstvo cilj posjedovanja ljudskog života. Kad su prve potrebe ispunjene, razina zadovoljstva ovisi o financijskim i kulturnim točkama koje omogućuju slobodne alternative u načinu na koji ljudi žive svojim životom. Ideja kretanja je https://ice-casinos.org/hr-hr/app/ dokazana činjenica da kada su sve naše osnovne potrebe zadovoljene, možemo postići dublju sreću zbog promjene našeg razumijevanja time što smo toliko uključeni u posao da se ljudi oslobađaju osjećaja izlaska. Frankl je vidio nekoga za sreću i patnju koja se više odnosi na nečiju perspektivu i izbore nego na korištenje njihovog okruženja. Kahneman kaže: "Kada pogledate što ljudi sami žele, kako ostvaruju svoje želje, više ih motivira potraga za zadovoljstvom nego potraga za radošću."
Pripadnici zemalja s visokom društvenom religioznošću imaju tendenciju povezivati smanjeno zadovoljstvo svojim životom s emocionalnim užitkom nego jednostavno pripadnici sekularnijih zemalja. Na primjer, stanovnici istočnoistočnih kultura više se zanimaju za potrebu za zadovoljstvom u povezivanju s ljudima i smatraju da je osobno zadovoljstvo štetno za ispunjavanje sretnih društvenih odnosa.nb 1nb dos Dok se područje povjerenja u terapiju, a stoga se usmjerava na istraživanje radosti i prosperiteta ljudi, a ne na neprilagođeno ponašanje ili probleme, znatno je produženo u znanstvenim publikacijama. Otkrio je da kada ljudi teže ozbiljnim ciljevima i stvarima umjesto da se prvenstveno usredotočuju na zadovoljstvo, zadovoljstvo ima tendenciju da bude uspješno zbog jedinice.
- Stoga shvaćeno, svjež i sretan život je dobar život, odnosno način života u kojem čovjek zadovoljava ljudski instinkt na pronicljiv i sofisticiran način.
- Moguće je posjedovati genetiku kako bi se povećale šanse da netko bude sretniji u usporedbi s bilo kim drugim, ali ona ne pretpostavlja 100% ponašanje.
- Na primjer, zapadnjačka zabrinutost da djetinjstvo postane vrijeme sreće pojavila se tek u devetnaestom stoljeću.
Velik broj istraživanja također sugerira da bavljenje prosocijalnim ponašanjem može povećati sreću. Empirijska istraživanja sugeriraju da laički sudovi o nečijoj sreći djelomično ovise o percepciji morala te osobe, što sugerira da sudovi o tuđoj sreći uključuju moralnu procjenu. U kršćanstvu, krajnji cilj ljudskog postojanja sastoji se u sreći, latinskom ekvivalentu grčke eudaimonije ("blagoslovljena sreća"), koju je filozof-teolog iz 13. stoljeća Toma Akvinski opisao kao blaženu viziju Božje biti u sljedećem životu. Kada je osoba sretna, mnogo je sposobnija služiti Bogu i obavljati svoje svakodnevne aktivnosti nego kada je depresivna ili uzrujana.
